Šta će biti samnom kad porastem? Kuda će me odvesti moje laste?
Da zaboravim sve niskosti, da prevaziđem najzad šta mi misli moj najrođeniji prijatelj i neprijatelj. Koliko mi zla donosi dobrom i obrnuto. Da utonem duboko u moje naslage peska i da se kupam u tom zlaćanom prahu uživajući i strahujući pomalo ujedno. Pronalazeći nanovo dragulje i bojazni davno zagubljene.
Saživljena sa tim šuštećim nestalnim a zaustavljenim tlom.
Dok ga ne probistrim i ne pronađem sve odgovore za stvaranje mog novog, svežeg, drugačijeg a svim tim protkanog i boljeg sveta.
Ali olovku ne bih zamenila.
Нема коментара:
Постави коментар